Anatol Frans
Anatol Frans | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | (1844-04-16)16. april 1844. |
Mesto rođenja | Pariz, Kraljevina Francuska |
Datum smrti | 12. oktobar 1924.(1924-10-12) (80 god.) |
Mesto smrti | Tur, Treća francuska republika |
Književni rad | |
Uticaji od | Gistav Flober |
Uticao na | Marsel Prust, Džordž Orvel |
Najvažnija dela | Savremena istorija |
Nagrade | Nobelova nagrada za književnost |
Fransoa Anatol Tibo (fr. François-Anatole Thibault, Pariz, 16. april 1844 — Tur, 12. oktobar 1924), poznatiji pod pseudonimom Anatol Frans (fr. Anatole France) bio je francuski književnik.
Život
Rođen u porodici poznatog pariskog knjižara, rano je ušao u svet knjiga, među kojima je kao književnik i bibliotekar proveo sav svoj život. Alfred Drajfusova afera, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, značila je prekretnicu u njegovom životu i stvaranju - izašao je iz knjiške izolacije, pristupio socijalistima i prešao na ideološki angažovanu književnost.
U prvom razdoblju svog književnog rada Frans je, pre svega, bio esteta i diletant, te je objavljivao stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira da li je tretirao savremenu („Zločin Silvestra Bonarda”, 1881) ili istorijsku tematiku („Taida”, 1890, „Pečenjarnica kraljice Pedik”, 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.
Nakon Drejfusove afere dao je oštru društvenu kritiku u „Savremenoj istoriji” i u nizu filozofsko-satiričkih romana („Ostrvo pingvina”, 1908, „Bogovi žeđaju”, 1912, „Pobuna anđela”, 1914). Napisao je i nekoliko dela autobiografskog karaktera („Knjiga moga prijatelja”, 1885, „Mali Pjer”, 1918. i dr).
Mada nije nikad postigao široku popularnost, Frans je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu vekova i glas svesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za lepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.
Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.
Član Francuske akademije postao je 1896, na poziciji broj 38. bio je u periodu 1896 – 1924.
Dela
- Zločin Silvestra Bonarda
- Taida
- Pečenjarnica kraljice Pedik
- Savremena istorija
- Ostrvo pingvina
- Bogovi žeđaju
- Pobuna anđela
- Knjiga moga prijatelja
- Mali Pjer
- Crveni ljiljan
- Život u cvatu
- Mišljenja g.Žeroma Koanjara
- Mršava mačka
- Želje Žana Serviana
- Epikurov vrt
- Na belome kamenu
- Pozorišna priča
Citati
Obrazovanje se ne sastoji od toga koliko ste zapamtili ili koliko znate. Sastoji se od toga da razlikujete koliko znate, a koliko ne.
Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži?
Spoljašnje veze
- п
- р
- у
- 1901. Сили Придом
- 1902. Теодор Момзен
- 1903. Бјернстјерне Бјернсон
- 1904. Фредерик Мистрал, Хосе Ечегарај и Еизагире
- 1905. Хенрик Сјенкјевич
- 1906. Ђозуе Кардучи
- 1907. Радјард Киплинг
- 1908. Рудолф Кристоф Ојкен
- 1909. Селма Лагерлеф
- 1910. Паул Хајзе
- 1911. Морис Метерлинк
- 1912. Герхарт Хауптман
- 1913. Рабиндранат Тагор
- 1915. Ромен Ролан
- 1916. Вернер фон Хајденштам
- 1917. Карл Гјелеруп, Хенрик Понтопидан
- 1919. Карл Шпителер
- 1920. Кнут Хамсун
- 1921. Анатол Франс
- 1922. Хасинто Бенавенте
- 1923. Вилијам Батлер Јејтс
- 1924. Владислав Рејмонт
- 1925. Џорџ Бернард Шо
- 1926. Грација Деледа
- 1927. Анри Бергсон
- 1928. Сигри Унсет
- 1929. Томас Ман
- 1930. Синклер Луис
- 1931. Ерик Карлфелт
- 1932. Џон Голсворди
- 1933. Иван Буњин
- 1934. Луиђи Пирандело
- 1936. Јуџин О’Нил
- 1937. Роже Мартен ди Гар
- 1938. Перл Бак
- 1939. Емил Силанпе
- 1944. Јоханес Јенсен
- 1945. Габријела Мистрал
- 1946. Херман Хесе
- 1947. Андре Жид
- 1948. Томас Стернс Елиот
- 1949. Вилијам Фокнер
- 1950. Бертранд Расел
- 1951. Пер Лагерквист
- 1952. Франсоа Моријак
- 1953. Винстон Черчил
- 1954. Ернест Хемингвеј
- 1955. Халдоур Лакснес
- 1956. Хуан Рамон Хименез
- 1957. Албер Ками
- 1958. Борис Пастернак
- 1959. Салваторе Квазимодо
- 1960. Сен-Џон Перс
- 1961. Иво Андрић
- 1962. Џон Стајнбек
- 1963. Јоргос Сеферис
- 1964. Жан Пол Сартр
- 1965. Михаил Шолохов
- 1966. Шмуел Агнон, Нели Закс
- 1967. Мигел Анхел Астуријас
- 1968. Јасунари Кавабата
- 1969. Семјуел Бекет
- 1970. Александар Солжењицин
- 1971. Пабло Неруда
- 1972. Хајнрих Бел
- 1973. Патрик Вајт
- 1974. Ејвинд Јонсон, Хари Мартинсон
- 1975. Еуђенио Монтале
- 1976. Сол Белоу
- 1977. Висенте Александре
- 1978. Исак Башевис Сингер
- 1979. Одисеас Елитис
- 1980. Чеслав Милош
- 1981. Елијас Канети
- 1982. Габријел Гарсија Маркес
- 1983. Вилијам Голдинг
- 1984. Јарослав Сајферт
- 1985. Клод Симон
- 1986. Воле Сојинка
- 1987. Јосиф Бродски
- 1988. Нагиб Махфуз
- 1989. Камило Хосе Села
- 1990. Октавио Паз
- 1991. Надин Гордимер
- 1992. Дерек Волкот
- 1993. Тони Морисон
- 1994. Кензабуро Ое
- 1995. Шејмус Хини
- 1996. Вислава Шимборска
- 1997. Дарио Фо
- 1998. Жозе Сарамаго
- 1999. Гинтер Грас
- 2000. Гао Сингђен
- 2001. Видјадар Сураџпрасад Најпол
- 2002. Имре Кертес
- 2003. Џон Максвел Куци
- 2004. Елфриде Јелинек
- 2005. Харолд Пинтер
- 2006. Орхан Памук
- 2007. Дорис Лесинг
- 2008. Жан-Мари Гистав ле Клезио
- 2009. Херта Милер
- 2010. Марио Варгас Љоса
- 2011. Томас Транстремер
- 2012. Мо Јен
- 2013. Алис Манро
- 2014. Патрик Модијано
- 2015. Свјатлана Алексијевич
- 2016. Боб Дилан
- 2017. Казуо Ишигуро
- 2018. Олга Токарчук
- 2019. Петер Хандке
- 2020. Луиз Глик
- 2021. Абдулразак Гурна
- 2022. Ани Ерно
- 2023. Јун Фосе